Ante Vukušić u ljeto 2012. bio je mlada zvijezda hrvatskog nogometa. S tek navršenom 21 godinom bio je dvije sezone zaredom najbolji strijelac Hajduka i najmlađi kapetan kluba u povijesti.
U Europi je zabijao uglednim klubovima, među ostalima Interu na Meazzi, a upravo je bio postao i reprezentativac Hrvatske. Deset godina i 11 klubova kasnije karijeru spašava u Kolubari iz Lazarevca, koja je prošle sezone regularni dio srpske Superlige završila na 12. mjestu pa je igrala ligu za opstanak.
Vukušić se sada u razgovoru za srpski Mondo prisjetio slavnih dana i nadimka koji je tada stekao: “Naš komentator Drago Ćosić je (nakon gola Anderlechtu) viknuo ‘Vukušiću Ante, sinjski dijamante!’, a ljudi me i danas tako zovu. Obilježio mi je karijeru taj trenutak, iako sam bio dobar tijekom cijele sezone. Te sam godine dao možda 14-15 golova u ligi i još četiri-pet u Europi. Bio sam mlad, a cijelu sezonu sam igrao odlično.”
Ubrzo je morao otići iz Hajduka, mada to nipošto nije htio. “Igrao sam u Hajduku u najteže vrijeme. Nisam htio otići, ali se Hajduk morao spasiti. Dugovanja su bila baš katastrofalna. Nismo imali vodu na treninzima, pripremne utakmice smo igrali u markerima na kojima su bili napisani brojevi jer nije bilo sponzora. Nije bilo ničega.”
“Ovaj sadašnji Hajduk ne može se usporediti s tim, sada sve to ide na bolje”, rekao je Vukušić pa objasnio odlazak u Pescaru uz odštetu od 3.8 milijuna eura, od koje je Hajduk doslovno preživio: “Nisam bio za odlazak u Pescaru. To je klub koji uđe u ligu pa ispadne, dvije godine ga nema, pa opet uđe.
S 21 godinom došao sam u ligu Petice, ali ne u stabilan klub, već u momčad koja je prvi favorit za ispadanje. U Hajduku smo igrali napadački nogomet, a tamo se moraš tući sa stoperima za duge lopte. Nisam takav tip napadača. Sezona nam je bila loša, a zabio sam samo jedan gol.”
Vukušić ni danas ne može prežaliti odlazak iz Hajduka: “Navijači su me prihvatili od prvog dana. Bio sam profesionalac, nikada nisam izlazio. Split je mala sredina, svatko zna što netko drugi radi. Iz kluba sam otišao plačući, nisam htio biti prodan. Hajduk je san svakog dječaka u Dalmaciji, ali to je život, sudbina.”