Tihi pad niz skaline Poljuda, Reić otvara pitanja koja svi izbjegavaju
Odlazak Krstičevića mnogima nije baš jasan.
Smjene na Poljudu još jednom su otvorile više pitanja nego odgovora, a način na koji je otišao Mišo Krstičević ostavio je dojam da se iza kulisa događalo znatno više od onoga što je javno izrečeno. U osvrtu za Sportske novosti, novinarski bard Zdravko Reić ponudio je viđenje koje baca dodatno svjetlo na okolnosti odlaska čovjeka koji je godinama radio u sustavu Hajduka bez ijedne mrlje u karijeri.
Reić podsjeća kako se Krstičeviću pokušavaju „prišiti“ zamjerke koje nemaju veze s njegovim radom, već s njegovim nekadašnjim poznanstvima i suradnjama. Spominju se prijateljstva s Igorom Štimcem i Draženom Mužinićem, koji je svojevremeno bez jasnog obrazloženja uklonjen iz kluba, navodno pod pritiskom navijača. Na sličan način, ističe Reić, ranije je odstranjen i tadašnji team menadžer Goran Milanko, kojem se kao neoprostiv grijeh uzimalo to što prije nekoliko godina delegat njegove škole nije podržao Lukša Jakobušića u pokušaju smjene vodstva županijskog saveza.
Na kraju tog procesa, upravljanje akademijom preuzeo je češki stručnjak Jiri Plišek, uz tandem španjolskih trenera Pepa Boade i Pepa Merchadera. Time je završena još jedna faza unutarnjih preslagivanja na Poljudu, ali bez jasnog objašnjenja zašto je Krstičević morao otići.
Posebno je zanimljivo Reićevo podsjećanje na Krstičevićevu karijeru. Od prvotimca Hajduka i omiljenog trenera Tomislava Ivića, preko rada u omladinskom pogonu, do vođenja prve momčadi, nikada nije bio opterećen prigovorima na ponašanje ili stručne odluke. Sudjelovao je u razvoju generacija koje su iznjedrile igrače poput Nikole Kalinića, a kao trener seniorske momčadi uveo je u kadar niz igrača koji su korektno odradili ugovore i klubu donijeli konkretnu financijsku korist.
Reić posebno naglašava razliku u odnosu na neka druga razdoblja, kada su se igrači masovno otpisivali i prodavali ispod cijene. Upravo suprotno, Krstičevićev rad obilježilo je racionalno upravljanje kadrom i jasna vizija razvoja, što dodatno pojačava nedoumicu oko njegove smjene nakon svega sedam mjeseci na funkciji.
U tekstu se otvara i ključno pitanje odgovornosti. Ako Krstičević ne želi ulaziti u javne polemike, red je, piše Reić, da se oglasi predsjednik kluba Ivan Bilić, ali i sportski direktor Goran Vučević koji je Krstičevića vratio na Poljud. Je li smjena napravljena mimo njegove volje ili je dao blagoslov za taj potez, ostaje nepoznato.
Krstičević se, kao i ranije u sličnim situacijama, povukao u šutnju, poručivši tek da ne želi ulaziti u polemike i da će biti vremena za polaganje računa. Ipak, dojam koji je ostao jest onaj čovjeka koji je ostao zatečen načinom na koji mu je odluka priopćena. Prema Reićevu zaključku, inicijativa za smjenu mogla je doći i iz krugova navijačke udruge Naš Hajduk, iako nikada nije jasno artikulirano što je Krstičević konkretno skrivio. Još jedna epizoda s Poljuda tako je završila bez odgovora, ali s nizom upitnika koji će se teško izbrisati bez otvorenog i jasnog istupa klupskog vrha.
