Veznjak Lokomotive šokirao sve: “Mi smo Dinamova rezervna momčad”
U razgovoru za AS istaknuo je poziciju Lokomotive, ali i ambicije kluba.
Ovoga ljeta u zagrebačku Lokomotivu iz Santa Colome stigao je španjolski veznjak David Virgili. U svoje prve tri utakmice za Loksu postigao je dva pogotka. Iako je dobro ušao u sezonu, u posljednja dva kola protiv Hajduka i Dinama nije upisao niti jednu minutu. Iako očito nije standardan, vjeruje da će se uspjeti nametnuti i postati nezamjenjiv kotačić u ekipi Nikice Jelavića.
U nedavnom intervjuu za španjolski list AS govorio je o svom dolasku u Hrvatsku i istakao svoje dojmove.
Kako vam je u Hrvatskoj?
– Ovo je značajan iskorak za mene, iako sam u Hrvatsku došao s velikim entuzijazmom. Dolazak iz Andore velika je promjena, ali sav fokus usmjerio sam na ovo iskustvo. Svjestan sam da je ovo velika prilika za mene.
Kako je došlo do transfera?
– Lokomotiva je izravno kontaktirala Santa Colomu, ali oni mi o tome nisu ništa rekli – za ponudu sam saznao zaobilaznim putem. Kad sam dobio informaciju, odradio sam video-poziv s ljudima iz Lokomotive, uz malu pomoć Cristiana Orose zbog engleskog jezika, ha,ha.
Santa Coloma nije baš odradila transfer na elegantan način?
– Istina, ali razumijem da su morali paziti na svoje interese. Na kraju smo se rastali u dobrim odnosima, iako sam u jednom trenutku bio iznimno ljutit – s pravom. Takva se prilika ne propušta, a oni mi ništa nisu htjeli reći. Imao sam važeći ugovor, ali ipak su trebali obavijestiti me o ponudi. Srećom, dogovorili smo se i sve je završilo korektno. Jednog bih se dana volio vratiti, jer prema Andori gajim posebne osjećaje.
Kako je izgledao razgovor s Lokomotivom? Što ih je privuklo?
– Rekli su da im se sviđa moj profil igrača i da vjeruju kako im mogu pomoći. Istaknuli su da je ovo velika prilika za mene. Istina, Lokomotiva nije na razini profesionalnosti Dinama ili Hajduka, ovdje je sve nekako opuštenije.
Dakle, Lokomotiva je skromniji klub?
– Da, više je to ‘seoski klub’. Sportski direktor, koji me prvi zapazio, u klubu je već 20 godina. Klub nema puno navijača niti velik pritisak. Naravno, u svakoj utakmici želimo pobijediti, a trener cilja visoko, no u Zagrebu su sve oči ipak uprte u Dinamo.
Kako je živjeti u sjeni Dinama?
– Mi smo kao njihova rezervna momčad. Uostalom, Lokomotiva je to i bila nekoliko godina, sve dok se nije plasirala u HNL. Mi smo manji klub, a svi u Zagrebu navijaju za Dinamo. Grad je prepun Dinamovih simbola i navijača. Nedavno smo ih pobijedili i grad je odmah bio pust, ali nema neprijateljstva među nama.
Čudno je da Hrvati ne prate Lokomotivu, barem zbog HNL-a…
– Slažem se. Iako smo bili domaćini, stadion je bio prepun Dinamovih navijača. Velika je stvar što smo ih pobijedili – oni su najveća momčad u Hrvatskoj. Za mene je to bilo ostvarenje sna, pogotovo jer sam ih do tada pratio samo preko aplikacija.
Spomenuli ste veliki iskorak…
– Pet godina proveo sam u Andori i osjećao sam da stagniram. Kad je stigla ponuda iz Hrvatske, znao sam da moram prihvatiti. Imao sam ponude i iz drugih zemalja, ali ništa me nije uvjerilo kao Lokomotiva. Ponudu sam prihvatio zatvorenih očiju, za mene je već samo biti ovdje ostvarenje sna. Igrati protiv Huga Guillamóna, Gonzala Villara, Ante Rebića… nevjerojatno!
Trener Nikica Jelavić?
– Došao sam kao svojevrsna oklada sportskog direktora, trener me nije poznavao. Na meni je bilo da ga uvjerim u svoju kvalitetu, i mislim da sam uspio – u posljednje vrijeme dobivam sve više prilika. Jelavić ima sjajan mentalitet: ne zadovoljava se samo ostankom u ligi, želi više. Radi sjajan posao. Mladi smo, ali gladni uspjeha – i to je njegova zasluga. Ne dopušta nam da se opustimo, a svlačionica ga poštuje jer iza sebe ima veliku igračku karijeru.
Skaut Istre 1961, Oriol Roig, rekao je da neki igrači podcjenjuju HNL…
– Mnogi pogrešno podcjenjuju ligu. Pogledajte samo put Danija Olma i uspjehe Dinama u Ligi prvaka. Ovdje rade ozbiljni ljudi. Evo, Rakitić je sportski direktor Hajduka, Sergi Domínguez u Dinamu…
Kakav vam je odnos sa suigračima?
– Odličan. Iako, ovo je veliki skok za mene. Trener traži igru na jedan dodir i visok intenzitet, pa posebno dolazi do izražaja kvaliteta igrača. Iznenadila me mladost svlačionice, imamo pet-šest veterana, ostalo su sve mladi dečki. Fizički, liga je na vrlo visokoj razini.
Zabijali ste u Kupu i prvenstvu, ali niste igrali protiv Dinama i Hajduka…
– Sve je to dio procesa. Znam odakle dolazim i svjestan sam da treba vremena. U početku me nitko nije poznavao. Neki treninzi prolazili su bez mene jer nije bilo potrebe. Ali radio sam naporno, uvijek s osmijehom. Mentalno sam jak i ne odustajem. Tijekom reprezentativne pauze postigao sam tri gola i dvaput asistirao, trener je bio zadovoljan i rekao da će mi dati priliku. I tako je i bilo – zabio sam u Kupu i protiv Rijeke. U mjesec i pol dana prošao sam put od anonimca do strijelca u obje natjecateljske utakmice. Zato se ne brinem što nisam igrao protiv Dinama i Hajduka – možda trener nije mislio da sam još spreman. Nastavit ću raditi i čekati novu priliku.
Sve više Španjolaca u HNL-u…
– Da, i to je dobro. Mene nitko ne zna, ali ja njih poznajem. Drago mi je što se možemo družiti i razgovarati nakon utakmica.
Je li vas tko iznenadio kad je doznao da ste iz Španjolske?
– Kad sam Hugu Guillamónu rekao ‘bok’, iznenadio se i rekao: ‘Oho, Španjolac!’ Razmijenili smo dresove. Još nisam upoznao Gonzala Villara, ali imamo zajedničke prijatelje, vjerujem da ćemo uskoro.
Mislite li da vas netko podcjenjuje jer ste igrali u Andori?
– Možda, ali to nisam osobno osjetio. Ipak, razumio bih ako bi netko imao predrasude. Jedan me suigrač prepoznao po utakmicama u Konferencijskoj ligi i odmah rekao: ‘Santa Coloma, Santa Coloma!’
Kako biste opisali sebe kao igrača?
– Teško je to reći. Mogu navesti svoje vrline – mislim da sam brz, imam dobar udarac i da sam jak u situacijama jedan na jedan. Svaki igrač mora dodatno razvijati ono u čemu je dobar.
Ambicije za ovu sezonu?
– Vjerujem da se možemo lagano plasirati u Europu.
