U Nedjeljnom Jutarnjem smo napisali da neki igrači, ostvareni i potvrđeni u Europi, pogotovo u jednom klubu, kada dođe do rastanka, imaju zapravo malo izbora. Jedan od tih je, prije svih, Luka Modrić. (Sportske novosti)
Kada nekome daš sebe, onda opcija i nema mnogo: ako, pritom, ne lovite novac ili glamour, druge opcije vode u leglo “mladih lavova” koji traže baš vas da se nametnu. Ako, dakle, ne ostanete u klubu kojem ste dali praktički sve, opcija je – malo.
I onda postoji mogućnost da prije novca tražite emociju, mjesto gdje ćete na kraju priče “naći sebe”.
U subotu je, eto, eterom opet prostrujila priča o Andreju Kramariću i njegovu ugovoru u Hoffenheimu, koji istječe sljedećega ljeta. Kako saznajemo, njegov menadžer Vicenzo Cavalieri ovih će dana krenuti razgovarati o kontraktu apsolutne legende toga kluba, a priča nije jednostavna.
Naime, 33-godišnji napadač, koji je i ove sezone s 11 golova i osam asistencija dao ključni obol ostanku, u nekoliko je navrata i javno dao do znanja da nije zadovoljan. Nakon što je klub osigurao ostanak, Kramarić je odlučio zašutjeti, no cijela priča daleko je od idealne.
Lani u rujnu, klub su, naime, “preuzeli” Austrijanci, Andreas Schicker postao je šef nogometnog sektora, Markus Schütz predsjednik, dok je na klupu sjeo Christian Ilzer. Otada cijela priča kluba koji je lani bio dio Europe postaje – borba.
Treba, jasno, vidjeti što želi Kramarić, koji ima mnogo opcija, a pitanje je je li jedna, ipak, i ona maksimirska. Kramarić uživa status i ugovor, ima brojnih poziva, ali niti on nije tip koji se sada želi naplatiti, već igrati. I osjetiti “ono nešto”.
Postoji li u cijeloj priči “međusobna računica”? Kramarić je nedavno kazao “ne”, no to je bilo prije dolaska Bobana…