Zašto mladi igrači ne dobijaju dovoljno prilike u Hrvatskoj?

Kada je pravo vrijeme ili dovoljno rano da tinejdžer zasluži povjerenje trenera ili dobije priliku u seniorskoj momčadi? Popularno mišljenje je da treba “u vatru gurnuti” mlade igrače što prije, no to u Hrvatskoj to nije tako često. U podcastu “Cro semafor” Nikola Jurčević i Robert Šola raspravljali su o ovoj temi.

“Imam dojam da u Hrvatskoj treneri zaziru od davanja veće prilike mladim igračima. Ne znam je li to zbog lige 10 ili nečeg drugog “, na početku se zapitao Šola, a Jurčević se nadovezao: “Svi su dosta orijentirani na rezultat, boje se za svoje pozicije, treneri se boje otkaza ako izgube 2-3 utakmice i malo je klubova koji jesu i mogu biti razvojni klubovi.”

Jurčević kaže kako postoji niz razloga i faktora koji utječu na ovu situaciju u hrvatskom nogometu: “Sa 17-18 godina ipak moraš biti ekstra klasa da uđeš u prvu momčad. Ako si dobar ili vrlo dobar oko tebe će biti upitnika, ali prije svega sve leži u tom natjecateljskom pritisku.”

Dobar primjer su mladi stoperi Hajduka Branimir Mlačić i Marino Skelin. No, oni su opet zaigrali “silom prilika”, prodaje Uremovića i Prpića otvorile su pozicije.

“Ako Skelin i Mlačić mogu igrati, a zaigrali su silom prilika, zašto to mora biti silom prilika”, pita se Šola.

Trenutno, Jurčević je savjetnik HNS-a pa je ovo još jedna tema s kojom će se pozabaviti.

“Vrlo teško pitanje. Treba se pokušati naći odgovor može li se nešto i koliko napraviti metodologijom rada, kroz način treniranja i način selekcije. Ili smo možda limitirani fizičkim predispozicijama, genetikom ili slično jer ako malo vidimo najbolje europske momčadi i reprezentacije 80% tih brzih krilnih igrača su tamnoputi igrači. Postoji nešto i u tome jer oni imaju prirodne genetske predispozicije – zaključio je Jurčević.”