Aleksandar Vučić, učenik četničkog vojvode i zlotvora Vojislava Šešelja te aktualni predsjednik Srbije, sudjelovao je prije 30 godina u neredima na Maksimiru.
Tog 13. svibnja 1990. godine trebali su igrati Dinamo i Crvena zvezda, a umjesto nogometa svijet je vidio veliki nacionalni sukob Hrvata i Srba.
“Osjećala se tog dana drugačija atmosfera. Znate, mi smo uvijek bili spremni na tučnjavu u Zagrebu, ali ovo je bilo nešto drugo. Više od dvije tisuće Delija vlakom je krenulo u Zagreb. Prvi incident dogodio se već u Vinkovcima, bio je gadniji nego inače. Znali smo odmah da se u Zagrebu sprema kaos, ali ne između Delija i Boysa, nego između Hrvata i Srba”, prisjetio se ranije Vučić i naveo da su incidenti počeli još u Vinkovcima gdje su se tih godina često radile sačekuše navijačima.
“Prvi veliki incident dogodio se u Vinkovcima. Obično bi nas Dinamovi i Hajdukovi navijači čekali na samoj stanici i kamenovali vlak. Međutim, tog su dana shvatili da dolazi ogroman broj Zvezdinih navijača pa su pričekali da vlak krene prema Slavonskom Brodu. Kako je vlak krenuo, zasuli su ga kamenjem, ali sa suprotne strane. Sjećam se da je Krle povukao ručnu kočnicu. On je bio jedan od starijih i hrabrijih vođa navijača, nije se fizički isticao, ali je bio autoritet. Vlak se zaustavio i sjećam se da je veliki broj ljudi koji su pripadali Vinersima, Zuluima i Devilsima izletio van iz vlaka. Vidio sam nekoliko Hrvata na zemlji, u baš teškom stanju. Sve u svemu, izgledalo je prilično jezivo.”
Vučić je tada imao 20 godina, a srpski mediji prije tri godine su objavili mutnu fotografiju navijača Zvezde tijekom sukoba i za jednog od njih tvrde da je mladi Vučić.
“Mislim da se nikada neće ponoviti gostovanje na koje će otići veći broj momaka nego tada. Došao je ogroman broj ljudi iz Gline, Petrinje, Knina, iz čitave Krajine, jer su posebno u tom dalmatinskom djelu svi Srbi navijali za Zvezdu. Sve je to davalo osjećaj moći Zvezdinim navijačima, kao što je taj rastući hrvatski šovinizam ili nacionalizam, zovite ga kako god hoćete, njihovim navijačima dao određeni osjećaj slobode i moći koji dotad nisu imali. Osjećala se iskrena mržnja, s obje strane su se čule najjezivije pjesme jednih o drugima.”