U prodaji je knjiga Zeko – biografija Velimira Zajeca autora Sanjina Španovića, koji je kroz godinu dana razgovarao s više od 90 sugovornika iz svih razdoblja karijere jedne od najvećih i Dinamovih legendi. Za narudžbu s popustom na knjigu zainteresirani se mogu predbilježiti na stranici www.zajec5.com.
U jednom od ulomaka knjige opisano je i kako je Zajec doživio nikad odigranu utakmicu 13. svibnja, i kako je podmićivanjem dužnosnika Fudbalskog saveza Jugoslavije spasio Zvonu Bobana od veće i duže kazne zbog udaranja milicajca.
Velimir Zajec sve je gledao iz svečane lože pa i Bobanov udarac na policajca koji je značio devet mjeseci suspenzije i sigurno preskakanje Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. godine.
– Sve je to bilo politički dirigirano. Još je to sve skupa dobro završilo. Za vrijeme utakmice ja sam uvijek išao gore-dolje po stadionu, loža, svlačionica, teren. Takav sam si tada zadatak postavio da budem siguran da sve funkcionira, ali i da se pokažem pred igračima, sucima i slično. Kad je sve krenulo bio sam u svečanoj loži odakle sam krenuo prema terenu. Sa stepenica lože sam gledao Bobanov udarac na policajca. Odmah sam otrčao dolje, povukao Jožu da povuče sve igrače u svlačionicu, da se maknu od svega, da ih nitko ne dira. Tamo smo ih zaključali i onda je nastala borba s policijom. Jedva smo ih natjerali dolje da nas puste na miru jer su oni htjeli Zvoneta odmah u maricu i staviti u postaju. To je ipak tada bio napad na državu, udarac na policajca. Nekako smo to uspjeli spriječiti, bilo je ok policajaca, ali bili su neki koji su baš zapeli. Tada sam se vratio na teren i natjerao vatrogasce da odmah odu gasiti požar na jugu gore koji su Zvezdini navijači prouzrokovali. Nisu htjeli u početku pa sam prijetio da ću ja osobno krenuti gasiti požar tim kolima. Tek drugi dan smo mi vidjeli da je policija otvorila vrata između juga dolje i juga gore kako bi se navijači mogli sukobiti. Leon Sulić, tada visokopozicionirani HDZ-ovac, mi je pokazao sliku tog uniformiranog policajca koji je otvorio ogradu. Nakon vatrogasaca sam trčao po terenu kao majmun da bih smirio sve to. Policiju sam jedva nagovorio da se postave na centru, a ne kod sjevera jer sam htio spriječiti da tuku naše. To je bila ludnica, nisam znao kaj radim uopće. Prošlo mi je sve kao da je trajalo pet minuta, a ne par sati. Tjedan dana mi je poslije trebalo da dođem k sebi i shvatim potpuno što se dogodilo. Tu je veliku ulogu odradio poslije i Zdenko Mahmet u svojim izjavama i postupcima kao predsjednik kluba. Odmah je napravio optužbe protiv onih koji su organizirali nerede, protiv policije i svih drugih koji su praktički pomagali da taj bunt postane nasilje i divljanje i da se isprovocira tučnjava naših navijača na terenu – prepričava Zajec svoja sjećanja na najpoznatiju utakmicu koja nikad nije odigrana. Uvjeren je kako bi vojska intervenirala da je došlo do većih tučnjava.
Ostatak sezone, kaže Zajec, “moraš odigrati do kraja, a nije ti do ničega”. Za Dinamo je bilo važno jedino da se Zvoni Bobanu skine suspenzija od devet mjeseci neigranja nogometa te Dinamu šest utakmica van Zagreba. Prvi više nisu mogli biti, kao niti treći.
– Lobiralo se kako se to obično lobira, a zna se kako se lobira i tu je Galović odigrao bitnu ulogu. On je shvatio da u Savezu ima i ljudi koji nisu kontra nogometa, što je Bobanova kazna značila – u rukavicama će Zajec u razgovoru za knjigu Zeko.
Ipak, u intervjuu za tjednik Globus puno godina prije, Zajec je otvoreno priznao da je podmitio svojim novcem neke ljude u Beogradu, samo da se Bobanu kazna smanji i da može nastupiti na početku sezone protiv talijanske Atalante.