Emocije se i dalje sliježu, ali je i vrijeme za odmor. Ipak, hrvatski je izbornik Zlatko Dalić za HNTV-u odradio još jedan intervju i u njemu potpuno otvorio dušu.
Ostaje žal…
Izbornik Zlatko Dalić, ponosan je na veliki rezultat, ali ipak ostaje žal za zlatom:
„Ovi sjajni dojmovi se neće dugo slegnuti i to je prekrasno. Rezultat je vrhunski, možda nismo svjesni što smo napravili. Dvadeset godina živimo u sjeni vatrenih, povijest smo ispisali i čekali kad će se to nadmašiti. I sad se to dogodilo da je ova generacija to uspjela. Valjda nećemo čekati još 20 godina da se ovo ponovi. Osvojili smo srca svih u svijetu, ali sve u svemu, u meni postoji žal da nismo svjetski prvaci jer smo to trebali biti nakon finala. To je nogomet, možda ona sreća koja je bila prisutna tokom turnira vratila nam se na drugi način.”
Što se tiče finalne utakmice s Francuskom, Dalić je i dalje nije pogledao:
„Nisam gledao snimku i to neću nikad gledati ponovno. Možda bih bio ljut na neke stvari koje su se dogodile. Nemam što zamjeriti, dali smo sve od sebe, najbolju utakmicu smo igrali na turniru. Prva dva gola nisu vjerojatno bila regularna i teško se bilo opet podići.”
Veliko slavlje i zajedništvo koje su proživljavali Hrvati, zauvijek će pamtiti:
„Svako slavlje je bilo veličanstveno i nismo očekivali takvo nešto. Znali smo da će biti, ali ono što je bilo u svim gradovima bilo je veličanstveno. Na stadionu od 10 tisuća ljudi u Livnu bilo je sedam puta više, Hrvatska je pokazala veliko zajedništvo i ponos. Veći dobitak od srebra su ove emocije i zajedništvo kojeg dugo već nije bilo. Ponosni smo da se to vratilo preko nogometa. Stalno sam igračima govorio – zajedništvo! Ego se mora ostaviti po strani, došli smo s jednim ciljem da nešto napravimo.”
Oko Thompsona su se lomila koplja, no izbornik je jasan:
„Onaj kome ne odgovara neka zatvori prozor. Milijun ljudi je na ulici, nemojte nas praviti zlim narodom. Mir, tolerancija, zajedništvo i ljubav, te poruke mi šaljemo. Ja volim svoje, poštujem druge.”
Odnos s HNS-om
Što se tiče njegovog odnosa s nekim ljudima iz HNS-a, Dalić nije želio opet ulaziti u detalje:
„Nije vrijeme ni mjesto da govorim o tome. Rekao sam ono što je meni na duše, šutio sam šest mjeseci i držao fige u džepu. Moram dati do znanja da znam što se događalo da se to ne bi ponovilo. Nije moj cilj raditi preinake, ja sam trener u nogometu. Ne mogu dopustiti da netko radi protiv mene. Kad je sve prošlo, moram reći što me smeta. Samo želim dati do znanja da znam koje su se stvari pokušavale.”
I na kraju, pitanje koje zanima cjelokupnu hrvatsku javnost jest, ostaje li na klupi Vatrenih.
„Najljepše je otići kad ste na vrhu. Ja sam na vrhu, napravio sam maksimum. Nisam ja mađioničar, u tim trenucima se najbolje pokupiti i otići. Rekao sam u Livnu – ovoliki narod i emocije, teško je to zanemariti. Ja sam običan čovjek, jedan iz naroda. Ne mogu zanemariti te ljude, živim najljepše trenutke svoje trenerske karijere, ali moram biti jako oprezan. Meni se nikud ne žuri, imam neke privatne stvari koje rješavam. Prije svega ću javiti igračima, oni su sad na odmoru.”