Poznati bivši nogometaš, a danas stručni komentator, Joško Jeličić, redovito voli iskreno prokomentirati situaciju u nogometnom svijetu. Mnogi ga vole, a neki baš i ne, ali treba se priznati kako zaista odlično dočara situaciju za pojedine klubove.
Naravno, Joško se ovog puta dotaknuo velikog derbija koji se u srijedu igrao između Hajduka i Dinama. Jeličić je obavio veliki intervju za index.hr, a cijeli razgovor možete pročitati ovdje.
Jeličić nije bio zadovoljan s onim što je vidio na terenu pa je tako rekao da je bilo bolje okopati lozu ili podrezati masline nego gledati derbi na Poljudu, no zatim je pojasnio svoj stav:
“Dinamo igra u svom prepoznatljivom stilu i ideji, sjajno kontrolira protivnika u svim fazama igre bez lopte, ali bez jasne ideje, kreacije i organizacije s loptom. S druge strane, Hajduk stoji u rombu s loptom u nogama i problemom u organizaciji, zahvaljujući sjajnom defenzivnom protivniku, kao i opetovanoj nemoći u zadnjoj trećini terena. Činjenica da su Šunjić, Theophile-Catherine i Dilaver bili najbolji pojedinci derbija, dovoljno govori o ljepoti nogometne igre.”, rekao je Joško pa nastavio:
“Derbi je odlučila isključivo pogreška Posavca, utakmica je trebala završiti upravo kakav je i dojam, ništa-ništa. Drugo je pitanje što se ovakve utakmice ponavljaju pa se gubi i smisao slučajnosti, a dilemu Hajdukovih nogometaša zašto je to tako lako je riješiti. Presudna je mentalna snaga Dinamove momčadi kao i činjenica da imaju dvije ekipe pa onda na Poljudu s klupe umjesto reprezentativca Švicarske Gavranovića ulazi hrvatski reprezentativac Petković, mali Moro koji bi u Hajduku imao desetku i traku, dok mali Majer, koji bi imao dvije desetke jer je po profilu neophodan Bilima, ne mora ni ulaziti u igru. Najbolji strijelac HNL-a Andrić ostao je u Zagrebu. S druge strane, Tudor kod Hajduka započinje susret kao napadač, a umjesto njega uđe Ivanovski. Pametnome dovoljno.”, kaže Jeličić koji je zatim pohvalio trenera Hajduka:
“Oreščanina ne poznajem osobno, ali kroz uzorak utakmica koje je vodio jasno da je trenerski potencijal. Tu je prepoznatljiva ideja, preuzimanje posjeda, dobri mehanizmi, kvalitetna obrambena tranzicija i ono najvažnije, trenerska ruka koja se najbolje vidi u organizaciji igre u prve dvije trećine. To svatko objektivan i stručan vidi. Dolazim potom do onog što je vitalno, a to je činjenica da on jednostavno nema potrebnu individualnu kvalitetu koja pravi razliku u modernom nogometu, potrebna je klasa za ulazak u treću trećinu i samu završnici. To se najčešće, ili gotovo uvijek, kupuje. I jako je skupo, tako da su to problemi ovih na katu, a ne Hajdukovog trenera”, analizira Jeličić..
Raspoloženi Jeličić nakon toga se osvrnuo na velike promjene koje ni on sam ne može shvatiti:
“Kažete, Stanko Jurić ide busom iz Dugopolja? I što sad? Jedan mali Zele iz Solina, kako su me zvali u djetinjstvu, igrao je za prvu ekipu Hajduka u bivšoj Jugoslaviji i mijenjao dva busa iz Solina do Poljuda, a istovremeno su na klupi sjedili Mihić, Barnjak, Tošić i ostali koji su vozili Audi 80. Još mi curi pljuvačka kakav je to auto bio, haha. I onda, kad je došlo vrijeme da mali Zele, koji je za prvi ugovor dobio nula dinara, naplati i to i činjenicu da sam bio jedan od najboljih igrača, uvažena gospoda na katu kazaše ‘pa ti si naše dijete, nećeš ti ići nigdje’. Hehe, ajde da vidimo. Ostalo je povijest. U tom smislu se malo toga promijenilo u Hajduku, i dalje se dovode stranci upitne kvalitete i zato mi je lijepo vidjeti naznaku promjene kursa, da igraju Nejašmić, Bradarić i Palaversa”, naglašava Jeličić i iznosi konkretan primjer o tome kako je vrijeme promijenilo čitavu percepciju u Splitu.
“Promijenila se percepcija uspjeha i onoga što je normalno za Hajduk. Prije smo nakon remija protiv Borca u Splitu dva sata čekali da nas Torcida pusti sa stadiona, a potom smo išli na Brač u karantenu do sljedeće utakmice. Danas je na -27 pun stadion, navija se, igrači nakon poraza u derbiju sjednu u svoju Panameru i lagano kući. Vrh, haha.”