Ugledni britanski portal The Athletic biranim je riječima opisao novi hrvatski uspjeh, ističući kako su Hrvatska i Maroko promotori istinskih vrijednosti.
Neke se stvari ne mogu kupiti novcem…
Hrvatska i Maroko igrat će u subotu od 16 sati utakmicu za brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Uoči ovog sraza ugledni The Athletic se osvrnuo na ove dvije reprezentacije ističući kako su one dokazati najbolje i istinske vrijednosti koje međunarodni nogomet ima. Za razliku od „velikih“ nogometnih sila, u ovim se reprezentacijama pobjeđuje srcem, a iza njih ne stoje bogati šeici…
„Definirajuća značajka ovog Svjetskog prvenstva je mogućnost da ga se kupi. Zato smo sad, sredinom prosinca, ovdje u Dohi, zato što je Katar imao više novca i ambicija nego itko drugi. Vidjeli su ga, željeli i dobili”, navodi se u tekstu uz podsjetnik da je Katar na organizaciju turnira potrošio oko 200 milijardi dolara.“
U nastavku autor teksta podsjeća katarski novac kupio stručne komentatore kao što su Gary Neville, Kaka, Guti, Ronald de Boer i Alessandro Del Piero, koji komentiraju utakmice za beIN Sport, da je David Beckham angažiran u reklamne svrhe, baš kao što su zaštitna lica istaknutih katarskih kompanija Neymar i Lionel Messi.
„I dok je toliko toga oko Svjetskog prvenstva i modernog nogometa uopće kupljeno i okaljano, prisutnost Hrvatske na Lusailu i Maroka na Al Baytu u srijedu je podsjetnik na nešto važno. Na to da čak i ovdje, u klimaksu 200 milijardi dolara vrijednog cirkusa u pustinji, turnirski nogomet ostaje otporan na potkupljivost.”
„Nema tajne u tome kako nogomet danas funkcionira: najbogatiji klubovi kupuju najbolje nogometaše, grade najbolje stadione, angažiraju najbolje trenere i osvajaju sve trofeje. Iste sile koje su vam donijele ovo Svjetsko prvenstvo donijele su četiri ligaška naslova u pet godina Manchester Cityju, a osam u deset godina Paris Saint-Germainu…”
Hrvatska je čudo
Hrvatska je s obzirom na brojnost stanovnika, kapital i infrastrukturu pravo čudo:
„Da su međunarodni turniri takvi i da je uspjeh povezan s brojnošću stanovnika neke zemlje, bogatstvom, nogometnim resursima i ulaganjima, polufinalisti ovog Svjetskog prvenstva ne bi bili ovi koji to jesu. A da ih se može najaviti kroz bogatstvo, onda Hrvatska ne bi bila ponovno u polufinalu. Kao ni Maroko. Način na koji je Hrvatska, zemlja s manje od četiri milijuna ljudi, svladala turnire kroz svoje dvije različite generacije primjer je za male zemlje diljem cijelog svijeta. Jasno je da Hrvatska ima fantastičnu proizvodnu liniju, ali u generaciji 1998. bilo je više napadačkog talenta nego u ovoj. Dalić je u Katar stigao s dobrim igračima, najvećim Lukom Modrićem, ali ne s toliko napadačke momčadi u posljednjoj trećini. Najvažnije za izbornika je pronaći rješenje, a on je to napravio.”
Autor teksta je istaknuo glavne pokretače Hrvatske i Maroka:
„Tijekom ovog turnira igrali su maksimalno mudru, strpljivu, ravnomjernu igru, čekajući da protivnici pogriješe i uvijek su bili spremni za izvođenje jedanaesteraca. Maroko ima fantastične igrače, ali njega, kao i Hrvatsku, uzdižu druge kvalitete. Zajedništvo. Ponos. Jasan plan igre. Odanost izborniku. Pragmatičan pristup izgrađen oko snage igrača. Uz pomoć sreće i jakih živaca. To se ne može kupiti novcem, ali radi razliku i turnirskom nogometu. To su kvalitete koje su dovele Hrvatsku i Maroko ovako daleko. Što god mislili o moralnosti ovog SP-a, jedini prostor koji može ostati nepotkupljiv i neokaljan je onaj između četiri crte koje ograničavaju teren.”